Pjena kao vatrogasno sredstvo dobiva sve više značenje i prednosti pred ostalim, jer se danas pouzdano mogu samo pjenom gasiti najveći i najopasniji požari, u oblastima gdje su požari ne samo moguće nego i vrlo opasni zbog laganog proširenja tj. u rafinerijama nafte, na skladišnim tankovima mineralnih goriva te u industrijama gdje se prerađuju ili koriste zapaljive tekućine.

Postupak pjenjenja zrakom prevazilazi po svom značaju sve druge postupke opjenjivanja, a danas je on apsolutno postupak primjenjivan kod stacionarnih uređaja i polustabilnih instalacija. Zbog toga je ovaj postupak u posljednje vrijeme doživio bogatu usavršenost u aparatorskom pogledu da se hemijska pjena još koristi u ručnima prijevoznim aparatima.

Vatrogasno djelovanje
Pjena istovremeno djeluje gušeći i rashlađujući. Svaki od ova dva efekta u datom slučaju može biti glavni što uglavnom ovisi o objektu gorenja – odnosno vrste gorive tvari. Dugo se mislilo da pjena djeluje samo efektom gušenja, međutim danas se pouzdano zna da djeluje rashlađujuće pa čak u nekim slučajevima je to dominantniji efekt.
Isto tako pri gašenju krutih materija prevladava efekt rashlađivanja. Rashlađivačko djelovanje pjene počiva na tome što pri njezinom laganom raspadanju isparava se izdvojena voda iz nje pri čemu se toplina isparavanja površinskog sloja goruće tvari oduzima tako da se ova rashladi.

Od pjene se ne traži munjevito rashlađivanje, naprotiv kod gašenja ulja nije čak ni poželjno jer bi to moglo dovesti do pjenjenja iznad volumena tanka, zato je prednost pjene da ona sadržanu vodu predaje u malim porcijama.
Efekt gušenja koji dopunjuje ovaj efekt rashlađivanja ima svoju važnost u tome što sprečava daljnje gorenje čak i u momentu u kojem gornji vrući sloj još nije ohlađen ispod svoje temperature gorenja. Dakle, istovremenim djelovanjem efekta gušenja omogućeno je da se efektom hlađenja bude funkcionalna, iako se isti ne može izvršiti brzo nego pak postepeno.

Pored efekta isparavanja za vatrogasno djelovanje pjene vrlo je važan efekt zaustavljanja. Naime, kaloidalni sistem stanja pjene odlikuje se vrlo visokim otporom protiv provođenja topline. Time sloj pjene zaustavlja (sprečava) ponovno izgaranje još nedogorenih, a nepogašenih dijelova ognjišta kao i naročito kod tekućina onemogućava ponovno paljenje tvari pomoću zažarenih tvrdih tijela ili usijanih dijelova opreme, tanka i sl.

Od efekata gušenja za vatrogasno djelovanje pjene najznačajniji je efekt odvajanja. On se naime ispoljava na taj način to se pomoću sloja pjene, koji je raširen po površini goruće tvari, odvezuje para i plina od tekuće odnosno krute gorive faze. Ovdje treba istaći da je prisutan i efekt potiskivanja jer 90% rastavka pjene može biti plinoviti medij pri čemu treba naglasiti da uopće nije važno koji je to plin (zrak, CO2 ili neki zapaljivi plin).

Efekt pokrivanja sprečava kod dovoljno stabilnih pjena prodor pare isparene od gorive tvari te time sprečava mogućnost ponovnog zapaljenja. Nadalje, iz pjene istupa razrijeđena otopina sredstva za pjenjenje, te se nekim gorivim tvarima stvara emulzija koja predstavlja jedan negorivi sloj pokrivača te time doprinosi vatrogasnom djelovanju.